Šta kada moranje preraste u moru?

Moram da ostavim dobar utisak. Moram da položim ispit. Moram da mu se dopadnem. Svet mora da bude onakav kakav ja želim.

Morati ukazuje na obavezu, nešto što je neophodno. Da li je čovek u obavezi da sluša zahteve svog uma? I odakle potiču ti zahtevi, da li su oni deo nas?

Svakodnevno smo skloni da postavljamo sebi mnogobrojne zahteve. Ovde ne govorim o moranjima koji su neminovni za svrhovit život, koji motivišu na akciju i promenu. Ovakva moranja u REBT psihoterapiji nazivamo kondicionalna. Normalno je da moramo da pijemo lek ukoliko želimo da ozdravimo. Radi se o rigidnom uverenju da MORAMO da ispunimo sve zahteve koje postavljamo pred sobom, a koji posledično dovode do nezdravih emocija i disfunkcionalnog ponašanja i stoga se nazivaju iracionalna. Ona nas čine anksioznim, depresivnim, besnim…

Koja su najčešća iracionalna uverenja?

Današnji tempo života i uticaj medija uslovio je da namećemo sebi raznorazna očekivanja od sebe i drugih. Ljudi su tako skloni da očekuju „savršenost“ u svim segmentima života. Očekuju da MORAJU da budu veoma uspešni u poslu, da izgledaju savršeno, dosta zarađuju, da imaju savršen život, bez problema. U tom moru moranja nije ni čudo zašto depresija i anksioznost sve više izbijaju na listi prvih mentalnih poremećaja. Zahtevanje je najčešće iracionalno uverenje. Uglavnom se odnosi na prihvatanje, postignuće, komfor i pravdu.

Ukoliko nam se zahtevi ne ostvaruju, uglavnom sledi užasavanje povodom neostvarenja želje. Skloni smo da tako olako izgovaramo da je nešto što nam se dešava užasno. Čini se da nema ništa gore od toga. Da, događaji često znaju da budu loši, ali kada bismo malo više zašli u razmišljanje mogli bismo pronaći mnogo toga goreg, tako da teško da je išta više od 100% loše što sama reč “užasno” znači.

Kada nam događaji ne idu na ruku, često mislimo da ne možemo da podnesemo to što nam se dešava, mislimo da nemamo više kapacitet da budemo srećni i da ćemo se dezintegrisati. Zar sama činjenica da smo podnosili i da podnosimo, nije dovoljna da govori protiv ove hipoteze?

Svojstveno ljudskoj prirodi je i konstantno procenjivanje sebe, drugih i života uopšte. Lako je dati globalnu etiketu, ali koliko često se zapitamo da li je logički ispravno na osnovu pojedinačnog postupka dati jednu globalnu ocenu? Umesto etikete pojedinca, REBT psihoterapeuti se zalažu za bezuslovno prihvatanje. Naravno, to ne znači da nije potrebno procenjivati svoje postupke i menjati ih ukoliko je potrebno, ali u tom procenjivanju postupaka nekorisno je procenjivati globalnu ličnost.

Kako menjati iracionalna uverenja i živeti funkcionalnije?

Život se sastoji od lepih, manje lepih i ružnih događaja. Ljudi kao pogrešiva ljudska bića svakodnevno čine i dobre i loše postupke. Ne postoji ni crno, ni belo. Pre svega prihvatiti sebe, druge ljude i život kao siv, a potom menjati stvari koje nam se ne dopadaju i koje je moguće menjati. Odustati od zahteva i razvijati jedan fleksibilniji, racionalniji pogled na stvari. Ako znamo da je nezdrave emocije moguće menjati promenom sopstvenih viđenja stvari, zašto ne bismo pokušali?

“Ljude ne uznemiravaju stvari po sebi, već način na koji ih posmatraju.”

Autor: Gordana Calić, edukant naprednog nivoa REBT psihoterapije i master logoped

No Comments Yet

Leave a Reply

Your email address will not be published.